Posetili smo arheološko nalazište Viminacijum, išli na ramsku tvrđavu, vozili se skelom, videli vetrenjače, još mnogo lepih stvari, no da krenemo redom.
Evo opet putujemo. Idemo da vidimo Ramsku tvrđavu, ali kako nijedno naše putovanje nije bilo jednostavno prelaženje rute od kuće do krajnje destinacije i nazad, tako nije ni ovo. Ovaj černobil pored kojeg prolazimo je termoelektrana Kostolac. Tu se nalazimo, jer usput prvo svraćamo do Viminacijuma. To arheološko nalazište rimski grad koji je otkriven i otkopan upravo usred površinskog kopa uglja koji se nalaze oko termoelektrane. Od izuzetnog je značaja za istoriju tog perioda. Štaviše, neka otkrića sa ove lokacije menjaju pogled na istoriju koju smo učili u školi. Veliki kompleks sastoji se od nekoliko celina, tu je pre svega Velika kupola sa iskopinama, replika rimskih termi sa medija centrom.
Od skoro tu i replika rimskog vojnog naselja, kao i ostaci mamuta pronađenih u blizini, takođe u kopu Kostolac. Postoji avantura park, restoran, a za posetioce su organizovane ture. Ipak, moraćete da se raspitate dobro pre dolaska, mi smo omašili turu za obilazak, sledeća je bila tek za 2 sata, a dobar deo toga u Viminacijumu ne možete da obiđete samostalno već isključivo u sklopu organizovanog razgledanja. U svakom slučaju možete da uđete pod kupolu i videćete trg, iskopine, sarkofage, kao i delove postavke koji su na otvorenom. Ovde je inače sve odlično očuvano, jer grad je u nekom trenutku napušten, pokrio ga je pesak i sve je ostalo kako je bilo. Na većini drugih nalazišta to nije slučaj, jer se nalaze u gradovima.

Rušeno je i građeno jedno preko drugog, pa dosta toga uništeno ili jednostavno nepristupačno. Ovde to nije slučaj, tako da su pronađeni najstariji tragovi hrišćanstva na ovim prostorima, ali i više rimskih grobova nego što je pronađeno u samom Rimu. Mene ustvari ovo mesto fascinira toliko da ovde i nisam prvi put. Mogao bih o svemu ovome da pričam poprilično.
Tvrđava Ram nije daleko. I evo nas stigli smo do tvrđave. Ovo je prelepo, tvrđava izgleda odlično, Dunav je ogroman izgleda fenomenalno, nebo je prelepo. Mislim da bolji dan nismo mogli da odaberemo.
Ne znam koliko snimci ovo mogu da nam dočaraju, ali ovo je nešto što treba doživeti. Snimci, fotografije, sve to super, postoje neke stvari, neka mesta koja prosto morate da dođete i da vidite i moram da kažem, ovo je veliko. Kad čitate o tvrđavi, dvadeset metara, trideset metara, to i ne zvuči toliko impozantna, danas sve gradi ogromno, ali verujte mi, ovo je velika tvrđava. Naravno, ispričaću posle par stvari, ali to sve i sami možete da nađete i mnogo više od toga i to ništa ne vredi ako ne dođete ovde da doživite ovo što ja sada vidim.

Ramska tvrđava nalazi se na Dunavu između Kostolca i Velikog Gradišta. Postojeća tvrđava sagrađena je u 15. veku po nalogu Bajazita Drugog, ali postajala su utvrđenja doba, Rimljana i Kelta, a ljudi na ovim prostorima žive od praistorije. Tvrđava ima 5 Kula i služila je kao artiljerijsko utvrđenje. Ima čak 36 topovskih otvora. Za poređenje, na bedemima Kalemegdana ima ih ukupno 22. Nije ni čudo, jer o tvrđavu se otimali Ugari, Vizantijci i Turci, a postojala je jedna slična na banatskoj strani Dunava, ali od nje nije ostalo ništa, jer je iskorištena kao temelj za dalekovod. Ramska tvrđava je nedavno rekonstruisana i bila bi prava šteta propustiti da je vidite u punom sjaju.
Postoje ture sa vodičem, a možete da idete i samostalno uz audio vodič koji dobijete prilikom kupovine karte, a pogled tvrđave stvarno neverovatan. Dunav mirno teče dok se u njemu odslikavaju nebo i okolna priroda.
Takođe ne treba da propustite muzejsku postavku koja se nalazi u holu škole, odmah pored tvrđave. Slobodno možete da uđete i da pogledate izložene predmete. Stvarno je vredelo doći, a vraćamo se nazad nekim malo drugačijim putem. Za razliku od Viminacijuma ovde nam se tajming lep uklopio i naša sledeća stanica je tu na Dunavu odmah ispod tvrđave.

Skela na relaciji Ram – Stara Palanka saobraća svakodnevno, a raspored vožnje zavisi od doba godine. Tako ćemo se pored drumskog saobraćaja malo voziti i po plovnom putu. Subjektivan osećaj je kao da smo na moru, a Dunav je nedaleko odavde kažu širok čak 5 kilometara, čekamo red da se ukrcamo i da zaplovimo.
Ovo je neverovatno. Kao da sam na nekom egzotičom putovanju, vodeno prostranstvo, nebo i obala u daljini. Ustvari sam u Srbiji i koristim redovan linijski prevoz. Platio sam za automobil sa putnicima 1400 dinara i vredi svaku paru. Osećaj je neverovatan. Polako se udaljavamo od tvrđave i prelazimo vodeno prostranstvo. Voda je mirna, skela je stabilna. Uživam u prizorima, naravno fotografišemo i snimamo. Vožnja traje ukupno petnaestak minuta, a uverili smo se na licu mesta da dosta ljudi koristi ovaj vid transporta. Stižemo na drugu obalu u Staru Palanku, mestašce sa specifičnom ponudom ribljih restorana, čamcima i kućicama na obali.

Vreme je da se iskrcamo. Nedaleko od mesta iskrcavanja nalazi se ušće reke Nere u Dunav. Put kojim smo stigli do ušća je dosta diskutabilan, ali savladali smo i gore do sada. Reka Nera je prirodna granica između Srbije i Rumunije, što znači da je preko puta nas s druge strane Nere Rumunija, odnosno Evropska Unija. Evropo, Evropo.. Hm, kao što sam i mislio, nema odgovora!
Sad kad smo prešli Dunav, odavde nemam kuda nego dalje kroz Banat. Posle malo dvoumljenja, Belu Crkvu smo stavili za neku sledeću priliku i idemo prema Deliblatskoj peščari. Pogodili smo skretanje. Ja sam mislio da ih ima nekoliko, ima ih koliko hoćeš. Ogromno je. Tek kad priđeš ovako blizu, vidim kolika je to megagrađevina.
Odavno želim da dođem do nekog od vetroparkova u Banatu. Čitao sam o tome, gledao fotografije, snimke, ali put do sada nikako da me nanese. Fasciniran sam vetrenjačama i da se razumemo, pri tome baš mislim na vetrogeneratore. Lepe su i one stare, mlinovi, ali ovo su pravi kolosi. Naravno da sam video i ranije mnogo puta u Nemačkoj, Austriji, Holandiji, Španiji, Sloveniji. Video sam i konvoj koji ih transportuje nemačkim putevima pre montaže, ali uvek sam samo prošao, nisam se zaustavio, nisam prišao blizu i ovo je prilika.

U Banatu ima nekoliko vetroparkova: Izbište, Kovačica, Kovin. Ima nekoliko manjih, a neki su u planu ili u izgradnji. Mi smo kod Izbišta. Ovaj vetropark od Izbišta ima dvadsetak vetrenjača ukupne snage 69 megavata. Vetropark kod Kovina je oko 3 puta veći i daje 158 megavata, a onaj u Kovačici 105. Nije loše, ali fali još mnogo. Za poređenje, veće termoelektrane proizvode 1000 megavata. Obrenovac s ukupnim kapacitetom od 3000 podmiriti godišnje potrebe struje za pola Srbije, ali sve to je jedno, a fascinacija ovim čudima koja dominiraju nad otvorenim prostorom, to je nešto drugo.
Iskreno nisam se detaljnije informisao, a sada mi je jasno zašto izgledaju tako ogromno, zato što jesu. Visina stuba je 125 metara, a kada krak propelera dođe u uspravan položaj, nalazi se na čak 175 metara iznad tla.
To je mnogo više od većine građevina koje svakodnevno viđamo.
I to je to, fascinacija i uživanje u trenutku, uživanje u neobičnom okruženju, dok ne pokušamo da stignemo Do poslednjeg mesta koje za danas zacrtao u rutu. Ne znam kako vama recite šta hoćete, meni je ovo fantastično. A ovo što se vidi iza u daljini, to su Vršačke planine. Planiramo da je i tamo uskoro otputujemo, malo istražimo, naučimo nešto novo.
Ideja je bila da ovo putovanje završimo na Zagajičkim brdima, prelepom predelu na obroncima Deliblatske peščare. Izgleda sam hteo previše, jer to prosto nije imalo šanse. Iako je dan bio prelep, prethodnih dana je padala kiša i svi prilazni putevi bili su mokri i blatnjavi. Meriva to ne može da savlada, sunce je već počelo da zalazi i verovatno bi smo prenoćili u nekom blatu. Odustali smo od kompletne ideje i krenuli dalje, a onda su se ukazali prelepi, predeli obronaka Deliblatske peščare, travnati proplanci obasjani suncem izgledali su kao u bajci.

Magičan suton i dug put iza nas. Sasvim je logična odluka da ode napravimo pauzu. Kad gledate ovakve fotografije uglavnom pomislite fotošop, ali ovo je stvarno. Ovo su manje više snimci direktno iz kamere. Neću sada da pričam o peščari, neću ni o Zagaljičkim brdima, jer tu tek treba da odem, dovoljno je da vidite i sami ovu lepotu. Ispalo je bolje nego što sam se nadao. Pauza je gotova, mi smo umorni i idemo kući dok ne smislim Šta je sledeće.


Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.